Benediktinski samostan s crkvom svetog Andrije, smješten na liticama iznad uvale sv. Eufemije na Rabu, jedno je od najstarijih i najvažnijih svetišta otoka. Utemeljen tijekom 11. stoljeća, samostan je izvorno bio namijenjen plemićkim kćerima rapskih obitelji. Iako neki povjesničari njegov osnutak vežu uz 1123. godinu, nedostaju čvrsti dokumentarni dokazi za tu tvrdnju.
Prvi pisani trag o postojanju ovog drevnog samostana dolazi s natpisa na zvoniku, gdje je spomenuta opatica Ivana. Zvonik, izgrađen 1181. godine, jednostavne je romaničke forme i najstariji je od četiri prepoznatljiva zvonika Raba, simbolizirajući stoljeća pobožnosti i kulturne baštine koje samostan čuva.
Koludrice svetog Andrije na Rabu vjerne su stoljetnom poslanju molitve i rada, ukorijenjenom u benediktinskom pravilu „Moli i radi“ (Ora et labora). Njihova svakodnevica ispunjena je sabranošću i posvećenošću, gdje molitva, brižno njegovana i pripremana, postaje središte njihova života. U samostanskom miru, one ne samo da njeguju monaško gostoprimstvo, već omogućuju svima koji ih posjete da postanu dionici duhovnog ozračja, pronalazeći utočište od užurbanosti suvremenog svijeta.
